Hvaljena predstava I živjeli su sretno…? već je nakon prvog prikazivanja privukla veliko zanimanje i dobre kritike. U njoj četiri princa, Pepeljugin, Trnoružičin, Snjeguljičin i Sirenin, kroz opušteni muški razgovor na momačkoj večeri raspravljaju o bezvremenskim temama – ljubavi, časti i vječnoj bajkovitoj sintagmi kako i sama predstava nosi ime. Režiju potpisuje mlada zagrebačka kazališna redateljica Frana Marija Vranković dok uloge prinčeva izvode Adrian Pezdirc, Ivan Bošnjak, Ivan Magud i Filip Vidović po tekstu nagrađivane dramske spisateljice Nine Horvat. Večeras se ova hit predstava vraća na daske Scene Gorica, s početkom u 20 sati, a u istom će se izvesti i 5. ožujka te 7. ožujka u HNK u Varaždinu i 13. ožujka u INK u Puli.
Nas su se također dojmili i kostimi glumaca koje potpisuje mlada kostimografkinja Petra Dančević, koja je kostimirala glumce u filmu „Zvonar katedrale“, do danas ostvarila kostimografije u filmovima te u dramskim, opernim i plesnim predstavama te je također suradnica kostimografije u HNK-u, prenosimo vam i intervju s njom o tome kako je osmislila kostime za predstavu I živjeli su sretno…?.
Što vam je bila polazna točka pri osmišljavanju kostima četiri princa za predstavu „I živjeli su sretno…?“
Pri osmišljavanju kostima za predstavu “I živjeli su sretno…?”, polazna točka bila je ideja o estetskom spoju idealizirane odjeće prinčeva iz dječjih slikovnica s odjećom i obućom “modernih prinčeva” manekena s modnih pisti. Zanimalo me koliko je moguće uskladiti te naoko nespojive stilove i pretvoriti ih u vizualno logičnu kostimsku cjelinu.
Jeste li kostimima pokušali označiti karakter svakog pojedinog lika?
Svaki pojedini kostim je pokušao dodatno naglasiti karakteristike pojedinog princa. Tako primjerice Snjeguljičin, koji je namjerno latentno feminiziran i upitne seksualne orijentacije, ima modno najosvješteniji kostim s najviše modnih detalja, koji neizravno upućuju kako je riječ o osobi koja iznimno brine o svom izgledu. U predstavi saznajemo da je Pepeljugin princ basnoslovno bogat, ali i da je pomalo sirovina, da ne kažem seljačina. Stoga sam njegov kostim zamislila kao kolaž tkanina i detalja koji djeluju najskuplje i najbogatije te sam ih namjerno poprilično neukusno međusobno spojila sa uskim, bijelim hlačama i tirkiznim špic cipelama.
Kako birate modne dodatke za kostime? Vide li se oni u kazalištu?
Modne dodatku biram najčešće prema prilici i potrebi, dakle s obzirom na budžet i opravdanost željenog efekta. U kazalištu se sitniji detalji slabije vide u odnosu na primjerice film ili televiziju, tako da moraju biti ili jasno dramaturški opravdani ili izrazito dekorativnog karaktera.
Kako su glumci reagirali na spoj modernog i old-fashioned kostima?
Meni se čini da se glumcima svidjelo biti tako kostimiran. Općenito smatram kako bi svakodnevna, suvremena odjeća trebala više težiti estetskoj duhovitosti i eleganciji, možda čak i svojevrsnoj teatralnosti jer postoji zanimljiva, psihološki pozitivna energija koju kostimiranost donosi. Mala doza otkačenosti i vlastite posebnosti kao pomoć protiv svakodnevnog stresa i životnih problema.
Koja je razlika između rada na produkciji predstave s četiri mlada glumca i rada na produkcijama HNK-a?
Razlike su očekivano razumljive, usporedbe su bespotrebne s obzirom na produkciju, organizaciju, tehničku opremljenost i način rada, no sam rad sa glumcima/umjetnicima je podjednako prekrasan i inspirativan u oba navedena slučaja. Neizmjerno sam uživala u divnoj energiji, talentu i silnom entuzijazmu koji ova četvorica glumaca tako spremno i profesionalno iskazuju.
Kad biste mogli birati, s kojim biste poznatim modnim kreatorom voljeli surađivati?
Johnom Gallianom!



















